Da li sam svuda gdje su mi tragovi,
ko zna s' čim sam se spajao,a nisam ni takao!?
Možda sam boravio i u svom životu,
možda postoje izvjesni znaci,
ali kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može,mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići,ja se nikad ne umaram!
Valjda sam jedini svjedok koji sumnja u sebe.
Sve češće mi se čini da nisam nikakav oblik
već da slobodno jedrim kroz sopstveno pijanstvo-
prepušten sunčevom vjetru odlivam se i dolivam...
Ali ipak uz mene se može,mada je neobično
Sa mnom je opasno htjeti,ja nikad ne odustajem!
Neiskvaren iskustvom,poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
da imam gdje da prenoćim.
Suviše sam vidio,da bih smio da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,da bih imao ijedan dokaz.
Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno voljeti, ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvaćaju.
Nejasna mi je vjera,spremna da u mene vjeruje
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
LAKO MI JE S' NEMIROM,NE MOGU DA UMIRIM MIR!
Ali ipak uz mene se može,mada je neobično
Sa mnom je čudno čak i umrijeti,jer ja se ne završavam..
Miroslav Antić
Nema komentara:
Objavi komentar