utorak, 22. ožujka 2011.

Books***





If minds are truly alive they will seek out books, for books are the human race recounting its memorable experiences, confronting its problems, searching for solutions, drawing the blueprints of it futures.
- Harry A. Overstreet





The books that help you most are those which make you think the most. The hardest way of learning is by easy reading: but a great book that comes from a great thinker-- it is a ship of thought, deep freighted with truth and with beauty.
- Theodore Parker



The great objection to new books is that they prevent our reading old ones.
 - Joseph Joubert




Show me the books he loves and I shall know / The man far better than through mortal friends.
- S. Weir Mitchell



People will not be better than the books they read.
Bishop Potter

Proljeće***

Citati dana***





Tko želi nešto naučiti, nači će način; tko ne želi, naći će izliku.
Pablo Picasso







Force yourself, and you will be suprised what you can do!!






Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome.
Johann Wolfgang Goethe









Nekako s proljeća***



Nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza

Nekako s proljeca 
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza


I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s proljeca

Nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze

i sve lazne obzire

Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza

Nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa, bas te voli, najdraza

ponedjeljak, 21. ožujka 2011.

People Alvejz leave



                                

Nakon 6. poglavlja poštovanog Hrvoja Stančića i njegove knjige Digitalizacija moj mozgić više ne procesuira nikakve informacije. Mentalni napor je definitivno danas na dnevnom redu, ali  nažalost ne ide sve baš po najboljem planu pa će malo pričekati. Prebacujem se na plan B i odlučujem da ću učiti tek večeras (duuugo u noooć) nakon treninga. 

Pregledavam neke video uratke koje smo morali izraditi za kolegij Elektronički dokumenti i formati i zaustavljam se na onom, meni osobno, najdražem. Profesor je na zadnjem satu sklepao sve naše filmiće u jedan da bismo ih svi mogli pogledati, ali nekim divnim čudom ovaj moj je slučajno izostavljen. S obzirom da je izvršena golema nepravda nad mojom malenkosti taj filmić ću ovim putem, dragi moji, podijeliti s vama. Za temu sam izabrala film Remember me. Svakako preporučujem da ga pogledate, ako već niste. Jednostavno obožavam taj film i pronalazim se u svakom njegovom kadru. OK , priznajem, ne mogu izostaviti ni činjenicu da je film famozan i zbog glavnog aktera veoma oku ugodnome J Neću vam prepričavati radnju filma, ali svakako ću istaknuti ako vas privlače teme ljubavi, života, smrti, odnosa unutar obitelji, etc, onda je to film za vas.





Evo dva meni najdraža citata iz filma:

***Gandhi said that whatever you do in life will be insignificant, but it's very important that you do it because nobody else will. Like when someone comes into your life and half of you says: "You're nowhere near ready". And the other half says: "Make her yours forever". Michael, Caroline asked me what would I say if I knew you could hear me. I said: "I do know. I love you. God, I miss you, and I forgive you.***

***You once told me, our fingerprints don't fade from the lives we touch. Is that true for everybody, or is it just poetic bullshit?***

Ovaj drugi posebno mi je drag. Čovjeku dođe da se zapita zbog čega radimo sve što radimo? Koliku težinu naš život zapravo ima i koliko utječemo na druge? Lijepo je vjerovati da ono što radimo utječe na živote naših najbližih. Divno je imati nekog s kim možemo podijeliti sve svoje i sebe. Iskreno se nadam da to sve nije samo jeb*** patetika i da se ipak neki odnosi ostvaruju na trajnoj razini. Da u konačnici ljudi koje smo takli ostanu tu uz nas uvijek. Bilo mislima, djelima, željama, nadanjima i da ne nabrajam dalje. People alwejz leave?????? Neznam, ali se iskreno nadam da neki od mojih najdražih – are here to stay !!!!!J



Life is a highway***


Me***

Da li sam svuda gdje su mi tragovi,
ko zna s' čim sam se spajao,a nisam ni takao!?
Možda sam boravio i u svom životu,
možda postoje izvjesni znaci,
ali kao da je neko stran.

Ali ipak uz mene se može,mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići,ja se nikad ne umaram!

Valjda sam jedini svjedok koji sumnja u sebe.
Sve češće mi se čini da nisam nikakav oblik
već da slobodno jedrim kroz sopstveno pijanstvo-
prepušten sunčevom vjetru odlivam se i dolivam...

Ali ipak uz mene se može,mada je neobično
Sa mnom je opasno htjeti,ja nikad ne odustajem! 

Neiskvaren iskustvom,poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
da imam gdje da prenoćim.
Suviše sam vidio,da bih smio da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,da bih imao ijedan dokaz.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno voljeti, ja nikad ne zaboravljam. 

Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvaćaju.
Nejasna mi je vjera,spremna da u mene vjeruje
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
LAKO MI JE S' NEMIROM,NE MOGU DA UMIRIM MIR!

Ali ipak uz mene se može,mada je neobično 
Sa mnom je čudno čak i umrijeti,jer ja se ne završavam..       


Miroslav Antić