ponedjeljak, 21. ožujka 2011.

People Alvejz leave



                                

Nakon 6. poglavlja poštovanog Hrvoja Stančića i njegove knjige Digitalizacija moj mozgić više ne procesuira nikakve informacije. Mentalni napor je definitivno danas na dnevnom redu, ali  nažalost ne ide sve baš po najboljem planu pa će malo pričekati. Prebacujem se na plan B i odlučujem da ću učiti tek večeras (duuugo u noooć) nakon treninga. 

Pregledavam neke video uratke koje smo morali izraditi za kolegij Elektronički dokumenti i formati i zaustavljam se na onom, meni osobno, najdražem. Profesor je na zadnjem satu sklepao sve naše filmiće u jedan da bismo ih svi mogli pogledati, ali nekim divnim čudom ovaj moj je slučajno izostavljen. S obzirom da je izvršena golema nepravda nad mojom malenkosti taj filmić ću ovim putem, dragi moji, podijeliti s vama. Za temu sam izabrala film Remember me. Svakako preporučujem da ga pogledate, ako već niste. Jednostavno obožavam taj film i pronalazim se u svakom njegovom kadru. OK , priznajem, ne mogu izostaviti ni činjenicu da je film famozan i zbog glavnog aktera veoma oku ugodnome J Neću vam prepričavati radnju filma, ali svakako ću istaknuti ako vas privlače teme ljubavi, života, smrti, odnosa unutar obitelji, etc, onda je to film za vas.





Evo dva meni najdraža citata iz filma:

***Gandhi said that whatever you do in life will be insignificant, but it's very important that you do it because nobody else will. Like when someone comes into your life and half of you says: "You're nowhere near ready". And the other half says: "Make her yours forever". Michael, Caroline asked me what would I say if I knew you could hear me. I said: "I do know. I love you. God, I miss you, and I forgive you.***

***You once told me, our fingerprints don't fade from the lives we touch. Is that true for everybody, or is it just poetic bullshit?***

Ovaj drugi posebno mi je drag. Čovjeku dođe da se zapita zbog čega radimo sve što radimo? Koliku težinu naš život zapravo ima i koliko utječemo na druge? Lijepo je vjerovati da ono što radimo utječe na živote naših najbližih. Divno je imati nekog s kim možemo podijeliti sve svoje i sebe. Iskreno se nadam da to sve nije samo jeb*** patetika i da se ipak neki odnosi ostvaruju na trajnoj razini. Da u konačnici ljudi koje smo takli ostanu tu uz nas uvijek. Bilo mislima, djelima, željama, nadanjima i da ne nabrajam dalje. People alwejz leave?????? Neznam, ali se iskreno nadam da neki od mojih najdražih – are here to stay !!!!!J



2 komentara: