Oda izgubljenim stvarima***

    And the winner za gubljenje stvari goes to MEE**  Nevjerojatno, sve što se da izgubiti, pokvariti iliti posijati u bilo kojem obliku meni pođe za rukom bez problema. Sve je počelo još prije 10-ak godina kada bi nebrojeno puta izgubila lovu od stana do dućana. U tih 20 metara gubilo se sve i svašta: novčanice, novčanici, nakit,..., i ono što je kupljeno divnim bi čudom meni nekako pošlo za rukom da ispadne iz vrećice. Zatim, gubljenje sunčanih naočala (uh još ih neću preboliti ), mobitela itd itd.
   U posebnu domenu spada manevriranje s tehnologijom. UHH UHH ** Dobijem brand new laptop, i to ne bilo koji laptop, OFFICIAL MOTO GP LAPTOP (sa najboljim otiskom na poleđini- Valentino Rossijevskom 46-icom) i šta se dogodi- samo ga upalim on već ne radi. Odmah čujem sa strane povike- KAKO TI TO UVIK USPIJEE!! Ok, nakon toga informatičari doma saniraju problem i kroz koji mjesec-- pafff padne mi iz ruke -- dok sam se očito neuspješno pokušala dopeljati do sobe. Ironije radi trenutno piskaram na tatinom laptopu od 20-ak tisuća kn zbog toga šta je na mom novom laptopu baterija crkla (nemojte mislit da naglašavam materijalistički nego se pitam koja bi budala meni to dala na korištenje// a i to da mi i taj moj laptop lagano umireee lalalal).
   Incident s televizijom također moram istaknuti. Palim ja tako TV i naravno nešto šteka. Uklonim i taj problem bacajući TV kroz prozor. Nedugo nakon toga na prazno mjesto sjetno pokušavam prikopčati liniju i skužim ne radi ni ona. Pa pobogu koji vrag sad. Ajnštajn skuži da zapravo utičnica ne radi kako spada. Možete si zamisliti tu  facu pri pomisli na jadnu televiziju koja je uzalud napustila moje odaje.
  Ovaj post potaknut je s tim što sam trenutno u traženju svojeg najdražeg guessić sata bez kojeg sam ko bez glave. Nemogu se sjetiti jesam li ga posijala na treningu ili je naprosto pogubljen negdje doma. Da stvar bude bolja ima iznimnu sentimentalnu vrijednost i poprilično sam raspamećena poradi toga. Eh da, i čisto usput kad već nabrajam- i satovi spadaju u posebnu kategoriju. Moj stari sat totalno je neupotrebljiv. Odmah nakon prvog tjedna šta sam ga nosila sat se doslovce raspao. Je*** ti guess da ti ***beep. Izludila me procedura slanja sata za Split, pa Zagreb, pa ponovo Zadar da ga nakraju niti jedan urar ne bi uspio popraviti. Da stvar bude bolja moj novi Chanelov sat je također trenutno u Zagebu i čeka na popravak jer se niti jedan urar u ZD ne želi pačkati s tim.
  Nekim divnim čudom ova priča ima heppy end. U međuvremenu sam sasvim slučajno pitala tatu jeli zna gdje je ta moja tik-tak stvarčica. Naglašavam sasvim slučajno pitala baš njega jer taj lik ne zna gdje mu je glava a kamoli moj sat. I šta faca napravi, nakon 5 minuta smijuljenja-- izvadi sat iz pitaj boga koje ladice i kaže // pazi malo bolje na te svoje stvari. Najmerno mi sakrio sat ne bi li se prizvala malo pameti. :) A hoću li u budućnosti imati ponešto više sreće. Don't know, and don't care-- that's only things :P